umjetnica iz Umjetničke galerije "ARKA"...

koliko puta smo čuli izreku; Živi kao da ti je svaki dan posljednji!.
danas sam se uvijerila kako je ta izreka snažna i koliko ima smisla.
Zašto?
Dečko od 15-16 godina danas je preminuo u fitnes centru,od infarkta?...
tužno zar ne?
pitam se jel mu netko zaista mogao pomoći
ili možda samo nije znao?,,,ili nije mgao,
jer je bilo sve več gotovo..kasno...?
15 godina života...tuga...zar ne?

nije li divna izreka ; "Živi kao da ti je svaki dan posljednji.".
Mislim na sve što možemo uraditi danas,da ne ostavljamo za sutra.

[b]Ne znam više kuda da se okrenem.
Uvijek sve iste boje. Uvijek sve isti oblici. [/b]
Ludilo se širi kao ptičija gripa,a ja to više ne mogu da prihvatim.
Krive mi se sve razumne misli,
postaju neshvatljive ,i ne prihvatljive.
Marsovka sam za njega,ali nije me stid toga,
jer imam svoj mali svijet,
al oko njega nemam svoj kineski zid,
jer u moj svijet mogu ući svi,
u mom svijetu nema granica,
nema pravila,
sve je dozvoljeno,
i sve se oprašta uz vrijeme,
uz trenutak,
sve uz ljubav samo ako izabrali smo svoj kraj
.Ja jesam.
Ne stidim se svoje prošlosti,rekao je jednom netko,
ne stidm se onoga što u stvari jesam,
ne stidim se što postojim,
ne stidim se što vjerujem sebi i u sebe,
više nego u njege ili tebe,
ne stidim se što moje rečenice,
moja misao nemaju tačku,
ne stidim se ničega,
ne stidim se što me zamaraju gluposti,
jer ponekad glupost mnogo znači,
i mnogi su izgubili život zbog gluposti.
Ne shvatam,
možda samo ne postojim u planovima jednog čovijek kojega volim.

Možda uopšte ja ne postojim,jebo te.

kao da čekam da me vrijeme pregazi,
kao da čekam da uništim svoj život,
i ne znam zašto,
i ne znam gdje sam u ovom trenutku,
majka me rodila kao takvu ,
i jooš je bilo posljedica,
životnih okolnosti,i svega ostalog,
negativnog u meni.
Zar sam zaista samo jedna obična koza?...
zar sam zaista loša osoba,zar zaista se tako ponašam..?
Griješim,pogriješila sam...
bjes mi je ispadao iz rukava,
ljutnja mi je bila odbrana...
al zar nemam pravo biti ljuta,ako me neko naljuti?..
moram li to podviti rep i nasmijati se,pa da me uvijek neko ljuti,a ja da se smijem?..jel to život?
..srećo moja,možda si pametan,i snažan,možda ima i pravo,
ali i mene je majka rodila i ja imam pravo glasa...
al opet mi žao,
opet mislim ja sam kriva..
pa vjerovatno jesam...
nemam više rijeći samo osjećam..
kako to da se mogu odmah odljutiti ako sam povrijeđena?.
...kako?
i kako to da razmišljaš tako?
kome češ trćati u krilo ako ne svojoj djevojci?...
Izgleda neke stvari ja ne razumijem i najbolje se ne mješati u njih.
Nisam ti želila nanjeti zlo,samo sam htjela da shvatiš da ja ima dušu i srce,
da sam od krvi i mesa, i da sam žena.

Za mene je ljubav SVE.
Ostalo sve je samo prolaznost.
A život je čekanje.

[b]kako je sunce dobro
najbolje što postoji na ovoj planeti![/b]

opet mjenjam se,
gulim kožu ,
ostavljam novu
šetam starim ulicama i palim svijetla
pogledom u nebo stvaram ti mjesec
tebe volim
poželila sam jedno,
otputovati kamo me ne znaju,
kamo ja ne zna njih,
poželila sam se odmoriti u ulicama stranog grada,
poželila sam im ugasiti sva svijetla,
da samo mjesečina me osijava dok mislim na tebe
poželila sam i tebe kraj sebe,
ali ti ne mjenjaš kožu svoju,
obnova ti ne treba,
takav si sam od sebe
i zato neizmjenično te volim,
i zato si moj.
zato ne želim mjenjati te...
I dok budem šetala ulicama,
reći ču jednoj zvijezdi da prati te,
reći ču mjesecu da osvijetli ti put,
reći ču pticama da kažu koliko te volim,
reči ću suncu da grije ti leđa...
Reči ću da te volim,
i nije me stid i nije me strah ,
jer vjerujm u ono što je u meni,
jer vjerujem u obnovu svega svog,
vjerujem u sve ljude,
vjerujem u sebe i tebe..
vjerujem u svoje srce...
vjerujem...u obnovu.